субота, 29. април 2017.

Ustavni sud ruši zgradu Integre Inženjering

Ustavni sud Republike Srpske, prenose mediji u Republici Srpskoj, osporio je odluku Skupštine Banja Luke o gradnji hotela na mjestu zgrade nekadašnjeg Radija RS, odnosno Radija Banja Luka. http://www.blic.rs/vesti/republika-srpska/ustavni-sud-rs-osporio-odluku-skupstine-grada-banjaluka-radio-nije-smeo-da-postane/y2e448y
уторак, 02. фебруар 2016.

Retroaktivni Regulacioni plan u Banja Luci

Skupština grada Banja Luka je na 42-oj sjednici održanoj 29.01.2016 godine usvojila Prijedlog odluke o donošenju izmjena Regulacionog plana za prostor definisan ulicama Vuka Karadžića, Prvog krajiškog korpusa, Milana Radmana, Mladena Stojanovića i Kralja Petra Prvog Karađorđevića. Riječ je o parceli na kojoj se nekada nalazio Radio Banja Luka a na kojoj trenutno Integra inžinjering kao vlasnik zemljišta gradi objekat na mjestu srušene zgrade radija.

Nevjerovatno je, međutim da su radovi na predmetnoj parceli počeli prije usvajanja Regulacionog plana. Radovi na planskim riješenjima iz Nacrta su počeli kada je regulacioni plan bio u formi prijedloga.
Predmetna lokacija nalazi se u sklopu ambijentalne cijeline koja je uvrštena na privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine i trebalo bi da uživa najviši nivo zaštite. Uz dodatak uključivanja javnosti u proces donošenja izmjene regulacionog plana što nije moguće jer su radovi davno počeli.


Odjeljenje za prostorno uređenje odbilo je sve primjedbe koje su im upućene zbog svega gore navedenog. U obrazloženju su naveli da je za izdavanje lokacijskih uslova i gradjevinskih dozvola na predmetnom lokalitetu nadležno Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju.

Na primjedbu da investitor pravi objekat veće spratnosti od dozvoljene u resornom Odjeljenju su odgovorili da tako nešto nije utvrđeno obilaskom terena i objekata u izgradnji. Čime su indirektno priznali da je gradnja u toku iako izmjene regulacionog plana još nisu bile usvojene. Da je gradnja odavno u toku vidljivo je samim prolaskom pored te lokacije jer radovi traju mjesecima. 

Upornost u odbijanju odgovora na pitanje


Iz kabineta sudije Ustavnog suda Republike Srpske još nije stigao odgovor na poslata pitanja koja tretiraju period dok je Selman bio ministar pravde Republike Srpske. Razlog ponovnog objavljivanja poslatih pitanja jeste razgovor sa sekretaricom Džerarda Selmana u četvrtak 27 aprila na temu neodgovoranja na pitanja kada je odgovor obećan u toku dana.

Za sudiju Džerarda Selmana

Poštovani,

Radim priču o slučaju Slavka Mihajlovića iz Banja Luke koji je presudom Osnovnog suda u Banja Luci osudjen na 15 godina zatvora po optužnici da je bio umješan u slučaj ubistva. Nakon dvije godine u zatvoru Mihajlović je pravosnažno oslobodjen svih optužbi. 

U medjuvremenu je u nekoliko navrata utvrdjeno da je zbog vremena provedenog u zatvoru pretrpio veliku materijalnu i nematerijalnu štetu (bio je poznati ugostitelj prije zatvora) a tadašnji ministar Džerard Selman mu je u ime Vlade obećao nagodbu sa državom. Mihajlović nakon dugogodišnjih sudskih procesa još nije obeštećen jer su nadležni sudovi utvrdjivali mnogostruko manje iznose od vještačenih koji su svejedno bili poništeni na Vrhovnom sudu. 

Mihajlović u vezu sa svojim slučajem dovodi i ministarstvo pravde jer je u nekoliko navrata štrajkovao gladju a Vi ste u to vrijeme bili ministar i obećali ste isplatu štete što postoji zabilježeno i na TV kamerama.

Molim Vas da mi odgovorite u kojoj fazi je ovaj slučaj (bez obzira što zvanično nemate više veze sa ministarstvom). Takodje Vas molim da mi odgovorite da li je Vlada svojevremeno i kada odobrila isplatu odštete za materijalnu i nematerijalnu štetu ovom čovjeku i ako jeste gdje je novac završio?

Molim Vas da mi odgovorite i kako je moguće da sudije koje osude nekoga na 15 godina a presuda kasnije bude poništena i pokaže se da je nevin čovjek u zatvoru proveo dvije godine, umjesto da budu sankcionisane napreduju u karijeri u pravosudnoj hijerarhiji?

Unaprijed zahvalan Vladimir Kovačević novinar RTVBN

уторак, 18. април 2017.

Sistem protiv Mihajlovića


Sistem baš umije da zgazi pojedinca. U svakom normalnom društvu sistem mora da bude iznad svakog pojedinca i interesi društva moraju da budu iznad pojedinaca ili interesnih grupacija koje su u prilici da sistem koriste protiv društva.

U društvima kao što je Republika Srpske gdje sistem postoji da bi služio interesnim grupacijama onaj ko se nadje na putu takvom sistemu nema nikakvu šansu.
To je na svojoj koži najbolje osjetio Slavko Mihajlović iz Banja Luke koji je 1995 godine uhapšen pod sumnjom da je učestvovao u dvostrukom ubistvu u Bronzanom Majdanu, selu kod Banja Luke. 

Nakon kratkog procesa Mihajlović, on tvrdi bez dokaza, biva osudjen na petnaest godina zatvora.

U zatvoru Mihajlović provodi dvije godine da bi nakon žalbi bio pušten da se brani sa slobode. U ponovljenom postupku zbog nedostatka dokaza oslobodjen je svih optužbi. Čitav proces trajao je deset godina a Mihajlović je pravosnažno oslobodjen u junu 2005 godine. Dva lica koja su takodje osumnjičena za ista ubistva u medjuvremenu su osudjena i odslužila su svoje kazne. Greška koju je Mihajlović napravio i koja ga je koštala Procesa jeste ta da je poznavao lica koja su izvršila ubistva i da im je tog dana posudio automobil koji je korišten u zločinu.

Slavko Mihajlović prije rata bio je poznati banjalučki ugostitelj. Bio je vlasnik jedne od prvih picerija u centru Banja Luke a tvrdi da je posao cvjetao i da je picerija imala veliki profit. Nakon što je pravosnažno oslobodjen tražio je nadoknadu štete od države. Kompletan posao mu je u medjuvremenu propao a porodica mu je uništena. Nezavisnim vještačenjem u višegodišnjem sudskom postupku materijalna i nematerijalna šteta procjenjena je na 600 000 maraka bez kamata.

Tadašnji ministar pravde Džerard Selman, svjedoči Mihajlović, nudio mu je 300 000 za poravnanje i nadoknadu štete ali je Mihajlović to odbio tražeći 375000 bar. 2007 godine ipak je njegov advokat napisao zahtjev za poravnanje na 375000 maraka. To je tada predato u ministarstvo pravde ali nikada se ništa nije desilo.
Nakon toga Mihajlović je štrajkovao gladju. Tada mu je Džerard Selman obećao riješavanje njegovog slučaja. Uzalud.


Sutra: Selman i Kasipović bez odgovora

среда, 19. април 2017.

Mihajlović nevin u zatvoru, niko nije odgovarao zbog toga

Slavko Mihajlović nevin je u zatvoru proveo dvije godine a i pored nekoliko vještačenja štete koju su njegova porodica i on doživjeli zbog višegodišnjeg procesa, hapšenja i vremena provedenog u zatvoru nikada nije dobio odštetu. Mihajlović je prije hapšenja i presude koja je kasnije oborena imao piceriju u Banja Luci koja je nakon toga propala a porodica mu se nakon optužbe i presude za ubistvo raspala.


Nadležni sudovi su redom u nekoliko navrata donosili presude po kojima mu je Republika Srpska dužna na ime materijalne i nematerijalne štete (sudovi su donosili presude na manji iznos od izvještačenog gotovo milinskog) ali su te presude na Vrhovnom sudu obarane.

Mihajloviću je prije sudjenja sa državom Džerard Selman nudio 250 000 u ratama ali je Mihajlović to odbio. Nakon toga, Mihajlović tvrdi, Selmanov vozač mu je rekao da neće dobiti ni marke.

Zanimljiva je povezanost sudija koji su sudili u Mihajlovićevom slučaju. Presudu po kojoj je Srpska Mihajloviću dužna da isplati odštetu na Vrhovnom sudu oborio je sudija koji je odličan prijatelj sudije koji je svojevremeno pogešno i bez dokaza Mihajlovića osudio na 15 godina zatvora.

Predmet je isuviše komplikovan jer je proces trajao punih deset godina. Sve presude i vještačenja su u mom posjedu kao i imena svih sudija koje su učestvovale u čitavom procesu. Mihajlović vjeruje da je novac namjenjen za njegovu odštetu završio u nečijim džepovima. Spomenuo je i izvjesna imena koja su u medjuvremenu naprasno napravila velike, moderne kuće.

„Sa druge strane da nisam doživio sve ovo, da sam sa picerijom i pet zaposlenih zaradjivao platu jednog sudije Okružnog suda i to pomnožim sa 250 mjeseci koliko vodim postupak imao bih sada minimum milion maraka i zdravu porodicu a ja imam bolesti, uništen brak, bijedu i zlo a u suštini ni kriv ni dužan.“- rekao mi je izmedju ostalog Slavko Mihajlović koji najavljuje nastavak borbe pred sudom u Strazburu.

Pitanja u vezi sa slučajem Mihajlović poslao sam i aktuelnom ministru pravde Antonu Kasipoviću i bivšem ministru pravde a sada sudiji Ustavnog suda RS Džerardu Selmanu.
Odgovor iz kabineta ministra Kasipovića stigao je danas nakon što sam juče objavio prvi dio teksta o slučaju Mihajlović. Odgovor od Džerarda Selmana nije stigao.



 Pitanja za bivšeg ministra pravde Džerarda Selmana poslata 6 aprila 2017

Poštovani,

Radim priču o slučaju Slavka Mihajlovića iz Banja Luke koji je presudom Osnovnog suda u Banja Luci osudjen na 15 godina zatvora po optužnici da je bio umješan u slučaj ubistva. Nakon dvije godine u zatvoru Mihajlović je pravosnažno oslobodjen svih optužbi.

U medjuvremenu je u nekoliko navrata utvrdjeno da je zbog vremena provedenog u zatvoru pretrpio veliku materijalnu i nematerijalnu štetu (bio je poznati ugostitelj prije zatvora) a tadašnji ministar Džerard Selman mu je u ime Vlade obećao nagodbu sa državom. Mihajlović nakon dugogodišnjih sudskih procesa još nije obeštećen jer su nadležni sudovi utvrdjivali mnogostruko manje iznose od vještačenih koji su svejedno bili poništeni na Vrhovnom sudu.

Mihajlović u vezu sa svojim slučajem dovodi i ministarstvo pravde jer je u nekoliko navrata štrajkovao gladju a Vi ste u to vrijeme bili ministar i obećali ste isplatu štete što postoji zabilježeno i na TV kamerama.

Molim Vas da mi odgovorite u kojoj fazi je ovaj slučaj (bez obzira što zvanično nemate više veze sa ministarstvom). Takodje Vas molim da mi odgovorite da li je Vlada svojevremeno i kada odobrila isplatu odštete za materijalnu i nematerijalnu štetu ovom čovjeku i ako jeste gdje je novac završio?

Molim Vas da mi odgovorite i kako je moguće da sudije koje osude nekoga na 15 godina a presuda kasnije bude poništena i pokaže se da je nevin čovjek u zatvoru proveo dvije godine, umjesto da budu sankcionisane napreduju u karijeri u pravosudnoj hijerarhiji?

Unaprijed zahvalan Vladimir Kovačević novinar RTVBN

петак, 28. април 2017.

Haos u Makedoniji, teško povrijedjena dva novinara, desetak lakše


Situacija u Makedoniji je dramatična. Kontakti iz Makedonije mi javljaju da je u nasilju koje se sinoć i noćas desilo u Skoplju i makedonskom parlamentu povrijedjeno deset novinara. Dva novinara imaju ozbiljne povrede, kontuzije i traume glave. Najteže su povrijedjeni Dimitar Tanurov, novinar novinske agencije Meta i Nikola Ordevski snimatelj novinske agencije Makfax.

Vlada Srbije kasno sinoć održala je vanrednu sjednicu povodom najnovijih dešavanja u Skoplju.
Bugarska skupština u 12 časova glasaće o deklaraciji o dešavanjima u Makedoniji.


понедељак, 24. април 2017.

RTRS pitanja bez odgovora




18 april 2017 pitanja za službu za komunikaciju i direkciju RTRS

Poštovani,

Molim Vas da mi odgovorite koliko novca je izdvojeno za organizaciju proslave obilježavanja 25 godina od osnivanja RTRS-a i iz kog budžeta je taj novac izdvojen.

Unaprijed zahvalan, novinar Vladimir Kovačević.

субота, 22. април 2017.

Porez, gorivo pa litra krvi


Sit gladnom ne vjeruje. Tako ni oni koji voze automobile vrijedne 100 000 maraka, oni koji u doba klečanja pred MMF-om mijenjaju službena vozila, oni koji su nesposobni pa ne mogu svojim vozilima na posao već im to plaća narod, oni čiji vozači i uža i šira rodbina servisiraju svoja vozila na račun države i naroda ne vjeruju onima koji se voze u polovnim jedva kupljenim vozilima da sipaju dvadeset maraka goriva. I idu biciklom na posao čim se pojavi sunce.

Ne vjeruju a ako i vjeruju misle da to tako i treba da bude. Nije ih ni kriviti jer to isto mislite i svi vi.

Ti isti koji misle da je sasvim normalno da cijena goriva poraste za 15 feninga misle i da je normalno da vam porezom otimaju nasljedstvo. Ti isti mogu to da rade jer vama nije stalo. Jer vi mislite da su oni izabrani da vladaju umjesto da služe.

уторак, 08. децембар 2015.
Ostaje porez na naslijeđe


Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak danas nije dobio potrebnu podršku narodnih poslanika i nije uopšte uvršten na dnevni red skupštinskog zasjedanja. Prijedlog, koji je u parlamentarnu proceduru uputio poslanik Dragan Čavić, podrazumijevao je izmjenu člana 36 nedavno usvojenog Zakona o porezu na dohodak.


Zakon o porezu na dohodak na snazi je od 01.09. a usvojen je u julu ove godine. Član 36 tog Zakona podrazumijeva da se plaća porez na dohodak od kapitalnih dobitaka. Kapitalni dobitak predstavlja pozitivnu razliku između prodajne cijene prava i imovine i njene nabavne vrijednosti kojeg obveznik ostvari prodajom, odnosno drugim prenosom sa ili bez naknade. Zakonom je precizirano da se porez na dohodak plaća u visini od 10 odsto.

U prevodu, aktuelni Zakon predviđa da se plaća porez na naslijeđenu imovinu i to 10 odsto na razliku između nabavne i vrijednosti u trenutku prepisivanja odnosno naslijeđivanja imovine.
Još pojednostavljenije, ukoliko vam roditelji ostave stan u naslijeđe i presele se na selo obavezni ste da platite porez. Svota koju ćete platiti na ime poreza na dohodak zavisi od starosti stana i razlike između njegove vrijednosti kada su ga vaši roditelji kupili ili dobili i njegove trenutne vrijednosti.

Ukoliko su vaši roditelji stan koji vam ostavljaju u naslijeđe dobili od države osamdesetih godina slobodna procjena je da je stan tada vrijedio nekoliko desetina hiljada maraka manje nego sada. Na tu razliku po novom Zakonu mora da se plati porez od deset odsto.
Ta razlika u cijeni računa se kao kapitalna dobit.




Za Prijedlog izmjena ovog Zakona, člana 36, glasala su 33 poslanika a 40 ih je bilo uzdržano.

петак, 21. април 2017.

Vic o poskupljenju goriva


Predsjednik Republike rekao je da eventualno povećanje akciza na gorivo neće našteti nikome jer Vlada već pomaže poljoprivrednicima kroz regresiranu naftu a da je cijena goriva u Republici Srpskoj ionako najniža u regionu.

Predsjednik Republike rekao je da gotovo 50 odsto goriva koje se proda na pumpama u Republici Srpskoj bude prodato vozačima u tranzitu odnosno onima koji ne žive u Republici Srpskoj pa će valjda na taj način eventualno poskupljenje goriva udariti na manji broj ljudi.

Navodno su neki ljudi izračunali koliko goriva kupuju u Republici Srpskoj vozači iz Srpske a koliko oni tranzitni pa se došlo do pomenutih pedeset odsto.

Niko nije pojasnio da li ova gore statistika pokazuje da baš mnogo kupuju goriva u Srpskoj oni koji prolaze kroz RS (što znači da je baš mnogo prolazaka) ili baš malo kupuju goriva ovi što žive u RS jer im je možda i ovo najjeftinije u regionu preskupo.

Danas sam jednom kolegi rekao da baš ni za milion dolara ne bih bio u koži aktuelnog predsjednika Republike.



среда, 19. април 2017.

Mihajlović nevin u zatvoru, niko nije odgovarao zbog toga

Slavko Mihajlović nevin je u zatvoru proveo dvije godine a i pored nekoliko vještačenja štete koju su njegova porodica i on doživjeli zbog višegodišnjeg procesa, hapšenja i vremena provedenog u zatvoru nikada nije dobio odštetu. Mihajlović je prije hapšenja i presude koja je kasnije oborena imao piceriju u Banja Luci koja je nakon toga propala a porodica mu se nakon optužbe i presude za ubistvo raspala.


Nadležni sudovi su redom u nekoliko navrata donosili presude po kojima mu je Republika Srpska dužna na ime materijalne i nematerijalne štete (sudovi su donosili presude na manji iznos od izvještačenog gotovo milinskog) ali su te presude na Vrhovnom sudu obarane.

Mihajloviću je prije sudjenja sa državom Džerard Selman nudio 250 000 u ratama ali je Mihajlović to odbio. Nakon toga, Mihajlović tvrdi, Selmanov vozač mu je rekao da neće dobiti ni marke.

Zanimljiva je povezanost sudija koji su sudili u Mihajlovićevom slučaju. Presudu po kojoj je Srpska Mihajloviću dužna da isplati odštetu na Vrhovnom sudu oborio je sudija koji je odličan prijatelj sudije koji je svojevremeno pogešno i bez dokaza Mihajlovića osudio na 15 godina zatvora.

Predmet je isuviše komplikovan jer je proces trajao punih deset godina. Sve presude i vještačenja su u mom posjedu kao i imena svih sudija koje su učestvovale u čitavom procesu. Mihajlović vjeruje da je novac namjenjen za njegovu odštetu završio u nečijim džepovima. Spomenuo je i izvjesna imena koja su u medjuvremenu naprasno napravila velike, moderne kuće.

„Sa druge strane da nisam doživio sve ovo, da sam sa picerijom i pet zaposlenih zaradjivao platu jednog sudije Okružnog suda i to pomnožim sa 250 mjeseci koliko vodim postupak imao bih sada minimum milion maraka i zdravu porodicu a ja imam bolesti, uništen brak, bijedu i zlo a u suštini ni kriv ni dužan.“- rekao mi je izmedju ostalog Slavko Mihajlović koji najavljuje nastavak borbe pred sudom u Strazburu.

Pitanja u vezi sa slučajem Mihajlović poslao sam i aktuelnom ministru pravde Antonu Kasipoviću i bivšem ministru pravde a sada sudiji Ustavnog suda RS Džerardu Selmanu.
Odgovor iz kabineta ministra Kasipovića stigao je danas nakon što sam juče objavio prvi dio teksta o slučaju Mihajlović. Odgovor od Džerarda Selmana nije stigao.



 Pitanja za bivšeg ministra pravde Džerarda Selmana poslata 6 aprila 2017

Poštovani,

Radim priču o slučaju Slavka Mihajlovića iz Banja Luke koji je presudom Osnovnog suda u Banja Luci osudjen na 15 godina zatvora po optužnici da je bio umješan u slučaj ubistva. Nakon dvije godine u zatvoru Mihajlović je pravosnažno oslobodjen svih optužbi.

U medjuvremenu je u nekoliko navrata utvrdjeno da je zbog vremena provedenog u zatvoru pretrpio veliku materijalnu i nematerijalnu štetu (bio je poznati ugostitelj prije zatvora) a tadašnji ministar Džerard Selman mu je u ime Vlade obećao nagodbu sa državom. Mihajlović nakon dugogodišnjih sudskih procesa još nije obeštećen jer su nadležni sudovi utvrdjivali mnogostruko manje iznose od vještačenih koji su svejedno bili poništeni na Vrhovnom sudu.

Mihajlović u vezu sa svojim slučajem dovodi i ministarstvo pravde jer je u nekoliko navrata štrajkovao gladju a Vi ste u to vrijeme bili ministar i obećali ste isplatu štete što postoji zabilježeno i na TV kamerama.

Molim Vas da mi odgovorite u kojoj fazi je ovaj slučaj (bez obzira što zvanično nemate više veze sa ministarstvom). Takodje Vas molim da mi odgovorite da li je Vlada svojevremeno i kada odobrila isplatu odštete za materijalnu i nematerijalnu štetu ovom čovjeku i ako jeste gdje je novac završio?

Molim Vas da mi odgovorite i kako je moguće da sudije koje osude nekoga na 15 godina a presuda kasnije bude poništena i pokaže se da je nevin čovjek u zatvoru proveo dvije godine, umjesto da budu sankcionisane napreduju u karijeri u pravosudnoj hijerarhiji?

Unaprijed zahvalan Vladimir Kovačević novinar RTVBN


уторак, 18. април 2017.

Sistem protiv Mihajlovića


Sistem baš umije da zgazi pojedinca. U svakom normalnom društvu sistem mora da bude iznad svakog pojedinca i interesi društva moraju da budu iznad pojedinaca ili interesnih grupacija koje su u prilici da sistem koriste protiv društva.

U društvima kao što je Republika Srpske gdje sistem postoji da bi služio interesnim grupacijama onaj ko se nadje na putu takvom sistemu nema nikakvu šansu.
To je na svojoj koži najbolje osjetio Slavko Mihajlović iz Banja Luke koji je 1995 godine uhapšen pod sumnjom da je učestvovao u dvostrukom ubistvu u Bronzanom Majdanu, selu kod Banja Luke. 

Nakon kratkog procesa Mihajlović, on tvrdi bez dokaza, biva osudjen na petnaest godina zatvora.

U zatvoru Mihajlović provodi dvije godine da bi nakon žalbi bio pušten da se brani sa slobode. U ponovljenom postupku zbog nedostatka dokaza oslobodjen je svih optužbi. Čitav proces trajao je deset godina a Mihajlović je pravosnažno oslobodjen u junu 2005 godine. Dva lica koja su takodje osumnjičena za ista ubistva u medjuvremenu su osudjena i odslužila su svoje kazne. Greška koju je Mihajlović napravio i koja ga je koštala Procesa jeste ta da je poznavao lica koja su izvršila ubistva i da im je tog dana posudio automobil koji je korišten u zločinu.

Slavko Mihajlović prije rata bio je poznati banjalučki ugostitelj. Bio je vlasnik jedne od prvih picerija u centru Banja Luke a tvrdi da je posao cvjetao i da je picerija imala veliki profit. Nakon što je pravosnažno oslobodjen tražio je nadoknadu štete od države. Kompletan posao mu je u medjuvremenu propao a porodica mu je uništena. Nezavisnim vještačenjem u višegodišnjem sudskom postupku materijalna i nematerijalna šteta procjenjena je na 600 000 maraka bez kamata.

Tadašnji ministar pravde Džerard Selman, svjedoči Mihajlović, nudio mu je 300 000 za poravnanje i nadoknadu štete ali je Mihajlović to odbio tražeći 375000 bar. 2007 godine ipak je njegov advokat napisao zahtjev za poravnanje na 375000 maraka. To je tada predato u ministarstvo pravde ali nikada se ništa nije desilo.
Nakon toga Mihajlović je štrajkovao gladju. Tada mu je Džerard Selman obećao riješavanje njegovog slučaja. Uzalud.


Sutra: Selman i Kasipović bez odgovora

субота, 15. април 2017.

Jevrejski kulturni centar


Jevrejski kulturni centar Ari Livne u Banja Luci nije Jevrejski kulturni centar.

24 odsto sagradjenog objekta u vlasništvu je Jevrejske zajednice, ostatak je u vlasništvu izvodjača radova.

Izvodjač radova bila je firma Niskogradnja iz Laktaša.

Glavni projektant projekta bila je Milena Davidović supruga nekadašnjeg gradonačelnika Banja Luke.

Objekat u čijem manjem dijelu se nalazi prostorija za koju se tvrdi da je sinagoga nekoliko puta je veći od prvobitno planiranog Riješenjem Grada Banja Luka iz septembra 2010 godine.

Grad Banja Luka odobrenje za gradnju izdao je kao investitoru Jevrejskoj opštini Banja Luka.

Jevrejska opština Banja Luka u vrijeme gradnje objekta nije postojala u Banja Luci. Postojalo je Udruženje Jevreja Banja Luka.

To je sve potvrdio Osnovni sud u Banja Luci.

Ari Livne naljutio se kada sam ga u septembru 2014 godine na otvaranju Jevrejskog kulturnog centra koji nosi njegovo ime pitao koliko je koštala gradnja.

Priča se da RTRS-u treba novinara.


среда, 12. април 2017.

Zoran Talić osnovao Poligraf

Zoran Talić sa timom saradnika osnovao je POLIGRAF, Politički-građanski front. POLIGRAF će za sada djelovati kao organizacija odnosno udruženje gradjana i nije klasična stranka. Na predstavljanju organizacije u Banja Luci predstavljeni su i principi djelovanja organizacije i struktura same organizacije. 

Poligraf će, potvrdjeno mi je, imati nekoliko krila od kojih će se jedno svakako baviti politikom. Politička scena u Republici Srpskoj osnivanjem Poligrafa nesumnjivo će biti uzdrmana. 

Talić je u februaru ove godine napustio PDP. 








уторак, 11. април 2017.

Treći blok


Treći blok u Republici Srpskoj je neminovnost i desiće se prije ili kasnije. Sutra, za godinu dana ili za tri godine. Razlog je jednostavan. Dolazi nova generacija mladih, obrazovanih ljudi rodjenih pred rat, u ratu ili nakon njega a koja je apsolutno operisana od shvatanja politike i upravljanja društvom kakvo u Republici Srpskoj imamo godinama. Te generacije su tehnološki obrazovane, jedini prozor u svijet im nije TV prijemnik i teško im se može prodati priča na kojoj se dobijaju izbori u posljednjih dvadeset godina. Ta generacija, doduše, odlazi iz zemlje i bitno je da se nova politička priča desi što prije ukoliko želi da ima šansu. Zajedno sa Republikom Srpskom. Takodje je bitno da ta generacija u svojim redovima, ukoliko odluči da se bavi procesima, izdvoji žito od kukolja jer su i ovi koji društvom upravljaju sada spremili odstupnice u vidu sinova, nećaka...kojima su prepustili ili namjeravaju da prepuste poslove i vlast, moć. I tako zadrže uticaj.

Treći blok (ili kako god se bude zvala ta opcija) mora biti formiran na potpuno novim principima shvatanja demokratije, naroda i procesa u društvu od aktuelno važećih.

Treći blok nikako ne može biti formiran od aktuelnih stranaka jer formiranje Trećeg bloka mora biti rezultat nužnosti a ne bježanja od odgovornosti i borbe za većinu u skupštini.

Treći blok naročito ne može biti formiran od nekih stranaka opozicije i nekih stranaka vlasti jer su svi zajedno imali i vremena i šanse da načine korake u pravom smjeru u proteklih deset i više godina. Deset i više godina koje možemo da prospemo u Vrbas. Kada nadodje.




петак, 7. април 2017.

Od Banja Luke MUP-u novi poklon

Grad Banja Luka ponovo je poklonio zemljište ministarstvu unutrašnjih poslova RS odnosno Vladi Republike Srpske. Kao I u prethodnom slučaju iz 2015 godine zemljište (ovaj put 31000 kvadrata) na Vladu je prepisano bez nadoknade. To je omogućeno izmjenama I dopunama Zakona o stvarnim pravima koji precizira da Republika I lokalne zajednice mogu vršiti pravo prenosa svojine izmedju sebe bez nadoknade ukoliko je to od šireg društvenog značaja.

Isto je učinjeno, takodje sa zemljištem u centru Banja Luke, 2015 godine kada je poklonjena vrijedna parcela Ustavnom sudu RS. Ustavni sud na toj parceli treba da gradi novi objekat ali od gradnje za sada nije bilo ništa. Zemljište koje je u oba navrata poklonjeno MUP-u nalazi se u Zalužanima u sklopu nekadašnje kasarne.

Ovaj put, za razliku od prethodnih poklanjanja zemljišta, Banja Luka je dobila od Vlade parcel u zamjenu. Riječ je o parceli u nekadašnjem Jelšingradu a koja će prema najavama biti iskorištena za novu poslovnu zonu.





Pogubnost demokratije kod Srba


Kada većina godinama ne uvažava mišljenje manjine dolazi do neminovne podjele društva. Ma kolika većina bila i ma koliko društvo bilo. Podjela ne mora biti nacionalna. Takav slučaj je u Republici Srpskoj.

Demokratija u svom apsolutnom obliku nije pogodna za društva kakvo je društvo Republike Srpske ali i BiH. To je problem i okruženja. Apsolutna demokratija vrlo lako se u nepotpunim društvima pretvara u tiraniju. Autokratiju pod plaštom demokratije. Uz pomoć nefunkcionalnog izbornog zakona koji dozvoljava jednoj stranci ili nekolicini stranaka okupljenih oko istih interesa da imaju kontrolu nad sve tri vrste vlasti u državi. Takva situacija dovodi do toga da svaki zakon prolazi ma koliko loš bio, ukoliko ga predlože oni sa većinom na izborima jer imaju kontrolu i nad predlagačem zakona i nad tijelom koje usvaja zakone. To je u našem slučaju dovelo do situacije da u Republici Srpskoj imamo niz zakona koji pogoduju tajkunskim elitama a na štetu su društva koje je sačinjeno i od većine koja daje legitimitet i od manjine koja se miri da je manjina.


Ignorisanje mišljenja manjine ma kolika ona bila samo na osnovu legitimiteta koji daje većina na izborima pogubno je i po društvo i po državu. U takvim slučajevima ne postoji korektivni faktor, ne postoji drugačije mišljenje koje može biti zvanično, ne postoji institucija koja može da odbije loše odluke i zakone ukoliku nisu u interesu društva i svih gradjana koji čine društvo.

U društvima poput Republike Srpske tumačenje demokratije na loš način rastura Republiku. Gradjani nisu ravnopravni, glas desetine hiljada ljudi ne čuje se decenijama i njihove potrebe konstantno se ne uvažavaju. Gradjani manjine su gradjani drugog reda.

Neminovnost je smanjenje ljudskog potencijala. Gradjani manjine odlaze jer im se ne čuje glas. Kada svi gradjani manjine odu dijelovi gradjana većine moraće postati manjina. I tako dok nas u potpunosti ne nestane. Istorija Čovjeka puna je takvih primjera ali mi ne volimo da čitamo.

Većina te obavezuje da služiš a ne da vladaš! Srbine!



недеља, 2. април 2017.

Dom penzionera


Nadležna republička inspekcija utvrdila je u banjalučkom Domu penzionera nekoliko neregularnosti. Neregularnosti se odnose na Zakon o platama, Zakon o radu i poseban kolektivni ugovor. Inspekcija je reagovala nakon zahtjeva radnika ove ustanove.
Ono čime se inspekcija za sada nije bavila jeste način zapošljavanja u ovoj ustanovi a na šta takodje upozoravaju radnici.

Prema tvdnjama izvora iz Doma penzionera u mandatu direktora Djure Crnomarkovića zaposleno je 21 lice i to  isključivo zahvaljujući rodbinskim, prijateljskim i stranačkim vezama. Ništa neobično kada je Republika Srpska u pitanju i nije poznato zbog čega se pojedini radnici bune kada je to matrica koja funkcioniše u Republici bez sistema dvadeset godina.

Kako god, izvori iz Doma penzionera tvrde da se prijem novih radnika odvijao bez konkursa.

Nabrajaju da je direktor Crnomarković u finansijskom sektoru zaposlio V.M. koja je u rodbinskim vezama sa porodicom Crnomarković. V.M. je desna ruka direktora Crnomarkovića i ključna veza za ostala zapošljavanja.

Na mjesto šefa ugostiteljskog sektora postavljen je rodjak V.M., B.J. koji je, kako tvrde izvori iz Doma na mjesto šefa postavljen sa mjesta volontera.

Po preporuci V.M. u vešeraju su zaposlene dvije radnice G.K. i Ž.M. koje su poznanice V.M.

Na mjesto medicinskog tehničara primljena je svastika Crnomarkovićevog starijeg sina T.J.

Sa mjesta šefa tehničke službe smjenjen je radnik sa dugogodišnjim iskustvom i svim potrebnim sertifikatima bez ikakvog obrazloženja. Na njegovo mjesto postavljen je D.N. koji ima treći stepen stručne spreme, nema iskustvo na rukovodećim mjestima ali je u rodbinskoj vezi sa V.M. šefice finansijskog sektora.

U ugostiteljsku službu primljena je rodjaka direktora Crnomarkovića M.M.

U istoj službi zaposlena je i sestričina Crnomarkovićeve supruge G.D. Izvori iz Doma tvrde i da su svi ostali zaposleni izuzev jednog zaposleni po istom principu.

Tvrde i da se ova grupa radnika udružila u sindikalnu organizaciju koja bezuslovno, mimo logike sindikalnog djelovanja, podržava poslodavca.

Izvori iz Doma penzionera navode i da je načinjena nova sistematizacija u ovoj ustanovi koja je napisana tako da omogući napredovanje radnika-rodjaka. Tvrde i da svi ostali radnici trpe mobing u Domu.

Direktor Doma penzionera je u razgovoru sa novinarkom BN televije rekao da ne poznaje ljude za koje dio radnika tvrdi da su zaposleni po rodjačkoj liniji.

Zvanično je radom Doma zadovoljna i Vlada Republike Srpske.

Djuro Crnomarković kadar je SNSD-a.

Sutra ću objaviti kompletno pismo nezadovoljnih radnika a o situaciji u ovoj ustanovi pisao sam u septembru 2015 godine.


среда, 02. септембар 2015.

Dom za pljačkanje

Dom penzionera u Banja Luci je pred kolapsom tvrde moji sagovornici iz ove ustanove. Uvjeravaju I da svi pokazatelji finansijskog kolapsa govore da se Dom svjesno gura sa ivice provalije kako bi neko nakon pada u ambis iskoristio situaciju I za male pare privatizovao Dom.
Isti izvori tvrde da situacija u banjalučkom Domu penzionera uvjerljivo podsjeća na sve ono što se dešavalo I dešava u Slateksu iz Slatine.


Radnicima zaposlenim u Domu penzionera u Banja Luci devet mjeseci nisu uplaćeni porezi I doprinosi. O stanju u kojem se nalaze pisali su Vladi I ministarstvu rada. Bez reakcije nadležnih institucija. Inače, osnivač Doma penzionera je Vlada Republike Srpske.

Trenutni gubitak Doma iznosi oko million I po maraka I u posljednjih šesnaest mjeseci od kada je na čelu Doma Djuro Crnomarković gubitak je porastao sa 880 000 KM na 1.500.000 KM.
Djuro Crnomarković prije pozicije u Domu penzionera bio je direktor Gradskog groblja. Policija je istraživala njegov rad jer su ga radnici optuživali za kriminal I korupciju u toj ustanovi a iza sebe je ostavio gubitak na Groblju u iznosu od 700 000 maraka.

Direktor Doma penzionera Djuro Crnomarković planira da dio gubitaka koji se svakodnevno prave u Domu sanira kreditima IRB-a. Od IRB-a je tražio kredit od million I stotinu hiljada maraka, IRB je spreman da odobri kredit od 700 000 maraka. Sve pare moraće biti potrošene na saniranje gubitaka. Djuro Crnomarković kadar je SNSD-a.

Usluge Doma trenutno koriste 63 penzionera I broj korisnika preskupih usluga Doma u konstantnom je padu.

Nagomilani gubici u Domu penzionera namjerno su napravljeni I svakodnevno se prave I povećavaju I preko nabavke hrane I pica za potrebe Doma. Desetak računa otpremnica koji su mi dostavljeni pokazuju da Dom penzionera od firme Primaprom iz Banja Luke nabavlja namirnice za potrebe Doma po višestruko većim cijenama od onih tržišnih. Moji sagovornici tvrde da uprava Doma svjesno preko javnih nabavki zaključuje štetne ugovore a da razlika u cijenama završava u privatnim džepovima.

Na računu od 17 juna ove godine izmedju ostalog piše da je Dom Primapromu svježe šampinjone plaćao 9,36 KM po kilogramu, šareni pasulj 6,70 KM po kilogramu, hljeb posavac od 600 grama 1,640 KM po kilogramu. Sve cijene su bez PDV.

Na ostalim računima, takodje iz ove godine, piše da je Dom penzionera Primapromu kilogram pilećeg filea bez PDV-a plaćao 10,080 KM, palmino ulje za friteze 12,600 KM za litru, litru mlijeka natura 1,760 po litri bez PDV-a. Namirnica I preuveličanih cijena na računima je još.
Namirnice se nabavljaju gotovo svakodnevno a ista priča je na svakom računu-otpremnici.

Dom penzionera je u pojedinim slučajevima služio I kao hotel. Domu, za smještaj košarkašica u period od deset mjeseci gotovo 50 000 maraka duguje Košarkaški klub Mladi Krajišnik.

O svim ovim radnjama kojima se uništava Dom penzionera pored Vlade I ministarstva rada obaviješteni su tužilaštvo I Odjeljenje za privredni kriminal u Ministarstvu unutrašnjih poslova.